kulen.net

 

 
 
 

-

 
 
 Datum: 27. lipnja 2017.  Online : 358

  PRIJAVI SE: (ILI REGISTIRAJ!)   KORISNIK: LOZINKA: UPAMTI ME     

 
WWW.KULEN.NET
 

OBJAVLJENO  9.2.2011. 

Županja

Broj komentara:11  Broj pregleda:7778

Županja

Tekst napisao: Tomislav Juzbašić  - Meridijani


Grad poznat po šokačkoj tradiciji i zvuku tamburice od je važno prometno i trgovačko čvorište, ali i žarište specifične kulture i običaja. Slavonija bez Županje, Šokaca i šokačkih običaja ne bi bila ni upola toliko posebna i zanimljiva kao što jest

Dugo je maleno mjesto na lijevoj obali Save živjelo od poljoprivrede i stočarstva, a od početka 19. stoljeća počele su se obilnije sjeći i eksploatirati stoljetne šume hrasta lužnjaka. Godine 1880. u mjesto su došla čak devetorica engleskih industrijalaca, dioničara The Oak Extract Company Ltd., kako bi započeli gradnju tvornice hrastova ekstrakta tanina koji je služio za štavljenje kože.


Kolijevka nogometa i tenisa

Pridošli Englezi imali su običaj zabavljati se na svoj način. Da ih domaći žitelji ne bi u tome smetali, upravnu zgradu i park oko nje ogradili su daskama, no znatiželjnici su virili kroz plot jer se pročulo da se cijenjena i poštovana gospoda unutra ponaša neobuzdano poput razigrane djece. Neobično obučeni (u nekim čudnim cipelama, hlačama pomalo nalik dugim gaćama i košuljama odrezanih rukava) trčali su na sve strane za malom, okruglom zbijenom kožom. Kada bi je sustigli, nogom bi je udarili da se otkotrlja što dalje, a onda bi odmah brzo trčali da ponovno dođu do nje. Pri tome su se gurali, rušili, galamili i smijali, baš poput djece. Vrlo brzo su se i domaći ljudi počeli igrati na sličan način, a i Englezi su ih prihvatili i poduči li pravilima. Tako je igra brzo postala toliko popularna da je mladićima sudjelovanje u igri postalo važnije i od mjesečne plaće. Jedva bi čekali da u predvečerje curama, mladim snašama, pod pendžerom (prozorom) pripovijedaju o tim svojim zgodama. Tako je 1880. godine rođen nogomet u Hrvatskoj, a mala okrugla »koža« kojom su se igrali gospoda Englezi i domaći Županjci sačuva na je do danas. Tek petnaest godi na kasnije, 1895. godine, u Zagrebu je odigrana prva javna nogometna utakmica, a 1896. godine u Zagrebu su prevedena i objavljena »Pravila nogometa«. U jesen 1881. godine kroz otvore »iza plota« znatiželjni Županjci ugledali su još jedno »čudo neviđeno« gospoda Englezi su zajedno sa svojim gospođama u bijelim haljinama i šeširima koje su povezale bijelim trakama ispod brade po moću čudnih drvenih naprava četvrtastog oblika s drškom udarali bijelu lopticu prebacujući je preko mreže koja je bila između njih. Koliko je poznato, bili su to prvi teniski mečevi odigrani u jugoistočnoj Europi. Jedan od tih drvenih reketa čuva se kao dragocjen eksponat u Zavičajnom muzeju Županje. U spomen na početke nogometa i tenisa u gradu su podignuli spomenici prvoj nogometnoj lopti na središnjem gradskom trgu (uništen je u Domovinskom ratu) i prvom teniskom reketu na Trgu Republike (danas se nalazi na ulazu u kompleks teniskih terena).

Stadion Graničara - Izvor - www.radiozupanja.hr


Od guščarice do lady

Kada su engleski industrijalci došli u Županju, mlada guščarica Katarina Horvatović vjerojatno nije mogla ni sanjati da će postati dio ljubavne bajte koju i danas u zimskim večerima, uz topla ognjišta, bake prepričavaju svojim unucima. Bajka je počela kada je jedan od devetorice Engleza, kasnije direktor tvornice tanina, Fred Hepburn ugledao lijepu djevojku, kćer seoskog majstora Ðurice te se na prvi pogled zaljubio u nju. Njihovim vjenčanjem Kaja je postala prva »šokačka lady«. Izvrsno se snašla i po stala omiljena u engleskom »visokom društvu. Vrlo je brzo naučila i rado sa suprugom te drugom engleskom gospodom i njihovim suprugama igrala tenis, ali i vodila ih u lov u bogate spačvanske šume. No, unatoč ulasku u otmjeno englesko društvo, Katarina nikada nije zaboravila odakle potječe te je na sve načine pomagala svom zavičaju. Time je bila i most do suradnje i poštivanja između domaće, županjske, šokačko slavonske i visoke građanske, engleske kulture i običaja. Nakon smrti supruga Freda 1939. godine još je jedno vrijeme živjela u Županji te se, kao i u najranijoj mladosti, radovala uzgoju domaćih životinja, a potom se preselila u Englesku. Prije odlaska u Englesku, 1947. godine darovala je Županji zemljište i zgrade nekadašnje tvornice tanina za uređenje nogometnog igrališta. Danas se na tom mjestu nalazi stadion NK Graničar te teniski tereni tenis kluba Županja 1881. Bogati Englezi koji su krajem 19. stoljeća u Županji sagradili tvornicu tanina zabavljali vrlo neobičnim igrama. Nogomet i tenis toliko su oduševili Županjce da su im se rado pridružili pa se smatra da je Županja hrvatska kolijevka tih sportova.

 

Od prapovijesti do Županjeg Blata

Područje županjske Posavine čovjek je trajno nastanio već u prapovijesnom razdoblju. Prva zajednička naselja nastala su ondje već u neolitu, i to na povišenim gredama uz brojne manje vodotoke. Ti prvi »Županjci« koji su stanovali u zemunicama pripadali su nositelji ma starčevačke kulture koji su se ovamo doselili iz južne Vojvodine. Ostaci starčevačkog naselja pronađeni su na području današnjeg županjskog predgrađa Šlajs. Iako su arheološki nalazi iz tog, a i iz kasnijih vremena malobrojni, nema sumnje da je čovjek od tada stalno prisutan na tlu današnje Županje. Od 1102. godine, kada je Hrvatska ušla u državnu zajednicu s Mađarima, pa do pada pod osmansku vlast 1536. godine područje današnje Županje bilo je u posjedu feudalnih obitelji GuttKeledi, Sente, Magoč i Talovac. Županja se u to vrijeme i pod tim imenom još ne pojavljuje u pisanim izvorima, ali je sigurno da je postojala kao dio posjeda Selna koji je obuhvaćao tridesetak manjih naselja. Tragovi tih naselja sačuvani su sve do danas u nazivlju zemljišta, a sama Županja vjerojatno se bila smjestila na tzv. crkvenoj gredi (današnje središte grada i glavna gradska ulica Veliki kraj) koja se pružala do rijeke Save. Najstariji pisani spomen imena Županje (Zapanablacia - Županje Blato) nalazi se na Lazarusovu zemljovidu Ugarskoga kraljevstva objavljenom 1528. godine u Ingolstadtu. Od tada će se naziv Županje Blato u raznim inačicama imena nalaziti na svim važnijim zemljovidima koji prikazuju županjsku Posavinu. Neki povjesničari smatraju da naziv Županja dolazi od plemićkog prezimena Županci, no vjerojatnije ime potječe od etimološkoga korijena Župa, očuvanog oblika staro hrvatske plemenske organizacije. Drugi dio naziva Blato nastao je prema srednjovjekovnom hidronimu kojim se često nazivala neka oveća voda stajaćica (bara ili rit). Toponim Županje Blato izvorno je vjerojatno označavao »blato« koje je pripadalo »župi«, no naziv Blato se početkom 18. stoljeća izgubio i od tada se mjesto naziva današnjim imenom Županja. Pod osmansku je vlast Županje Blato, kao i veći dio Slavonije, došlo 1536. godine, kada je Osmanlijska vojska pod vodstvom Husrev-bega prešla Savu i bez otpora zaposjela međuriječje između Save i Dunava. U Županjem Blatu Osmanlije su bez većih teškoća organizirale vlast, a na mjestu gdje i da nas Županja izlazi na Savu postavili su manji vojni punkt sa skelom za protok robe i lokalnog stanovništva s obje strane Save. Osmanskom okupacijom demografska i etnička slika Slavonije, pa tako i Županje, temeljito je na rušena. Dio starosjedilačkog stanovništva trajno je izbjegao u sigurnija zapadna područja, a velik dio preostalog stanovništva prihvatio je islam, postajući tako dio povlaštenog sloja. Starosjedioci koji su ostali vjerni kršćanstvu postali su raja s teškim obvezama prema sultanu i novonastalom osmanlijskom mjesnom plemstvu.

 

Važno krajiško uporište

Nakon poraza osmanlijske vojske 1683. godine kod Beča počelo je njezino slabljenje i postupno povlačenje s prostora Slavonije. U jesen 1687. vojska se skelom u Županji pred naletom austrijske carske vojske prebacila u Bosnu. U bitki kod Slankamena 18. kolovoza 1691. vojska vojvode Ludwiga Badenskog teško je porazila vojsku velikog vezira Mustafa-paše Koprulija i time je Slavonija napokon potpuno oslobođena od Osmanlija, a ponovno je došlo i do velikih seoba stanovništva. Do pokreta stanovništva u posavskom dijelu Slavonije ponovno će doći 1718. godine, kada Austrija osvaja Bosansku Posavinu. Vjerujući da će osvojeno područje zauvijek ostati u sastavu carevine, vlasti su poticale preseljavanje na desnu obalu Save gdje je bilo dosta napuštene i obradive zemlje. To sustavno naseljavanje stanovništva iz Bosanske Posavine trajalo je do 1739. godine kada je Beogradskim mirom Sava ponovno postala granica dvaju carstava, Austro-Ugarskog i Osmanlijskog. Austrijske vlasti su u većim i važnijim mjestima stacionirale vojne posade s kapetanom na čelu. Takva vojna posada uspostavljena je i u Županjem Blatu, gdje je sve do razvojačenja granice bila sjedište 11. satnije (kumpanije) u sastavu 7. brodske pješačke pukovnije. I domaće županjsko stanovništvo bilo je uklopljeno u graničarski sustav u kojem su svi muškarci od 16. do 60. godine života bili podvrgnuti strogim pravilima vojne službe, od kojih je glavna zadaća bila nadziranje granice na Savi. Radi čuvanja granice uzduž Save sagrađeni su čardaci na drvenim stupovi ma. Oni su se nalazili na međusobnoj udaljenosti od pola sata hoda, a pokraj svakog se nalazio visoki drveni stup na koji bi se postavljao mali plast sijena. U slučaju opasnosti sijeno bi se palilo kao znak za uzbunu.

Stjecajem povijesnih okolnosti Županja je od davnina pa sve do današnjih dana gotovo uvijek imala ulogu pograničnog mjesta. Takav položaj uvelike je utjecao na njezin razvitak, ali i na nastanak specifičnih šokačkih i graničarskih običaja

Po nalogu pečuškog biskupa franjevci su 1717. godine u Župa njem Blatu utemeljili rimokatoličku župu te započeli gradnju crkve Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja. Prema opisu pečuškog biskupa Franje Nesselroda, župna crkva Sv. Ivana bila je građena od hrastovine i pokrivena hrastovim grančicama, a nalazila se blizu savske obale. U blizini crkve bio je i drveni toranj sa zvonom koje su župljani kupili za 30 forinti. Pri drugoj kanonskoj vizitaciji, koju 1755. godine obavlja pečuški biskup Klimo, saznajemo da je na mjestu stare dotrajale crkve sagrađena nova, također drvena, »šest hvati duga i tri hvata široka. Tom prigodom Županje Blato postalo je i sjedište župe. Kuće u Županji su do sredi ne 18. stoljeća bile uglavnom raštrkane i, kako ih Sava ne bi plavila, podignute na gredama. Pukovnik Brodske pukovnije grof Donhof 1761. godine odredio je da se nove kuće trebaju graditi planski, u redovima, a 1764. podignut je prvi nasip na Savi. Odredba o gradnji kuća u »šorovima« trebala je dovesti do uređenja zemljišnih odnosa i formiranja urbane cjeline. Tako zamišljeni urbani oblik u osnovi je sačuvan i do danas.

 

Život u ritmu Save

Iz prvog popisa stanovništva 1755. saznajemo da u Županji ima 136 obitelji s ukupno 708 stanovnika. Vijesti iz 1829. godine navode da Županja tada već ima 1829 stanovnika. Tijekom 18. stoljeća Županjsko Blato se postupno formirałao sve važnije graničarsko mjesto no porast broja stanovništva zaustavljen je 1781. godine, kada je prostor Županje posljednji put poharala kuga. Kuga je do tada, unatoč strogim propisima tzv. sanitarnog koridora, učestalo zahvaća granična područja. U Županji radi suzbijanja bolesti, uz skeli prijelaz za Bosnu, pokraj graničarskog čardaka postavljen tzv. raštel, mjesto na kojem se obavljala kupoprodaja robe i dobara, ali bez izravnog kontakta stanovništva. U prostoriji bliže Savi uvijek bi bili trgovci iz Bosne i oni bi, primjerice, novac davali službeniku u srednjoj prostoriji koji bi ga raskuživao u octu i potom predavao mjesnim trgovcima koji bi se nalazili u trećoj prostoriji, okrenutoj prema naselju. U takvoj trgovini jedan od najvažnijih artikala bila je sol, naročito rijedak proizvod u to vrijeme. Iz Gornje Ugarske komorski brodovi bi Savom dovozili sol i njome opskrbljivali cijelu Slavoniju i Vojnu krajinu. Za potrebe prodaje soli u Županji i Slavonskom Brodu uspostavljeni su tzv. solarski uredi. Osim raštela i solare, u Županji je bio i tridesetnički ured (carinarnica), skladište za pohranu žita, a tu su se priređivali i redoviti tjedni sajmovi na koje je Županja, uz Vinkovce kao središnje trgovište pukovnije, imala povlašteno pravo. Središte Županje tada se nalazilo uz savsku obalu, uz koju se u svako doba mogao čuti rad mlinskih vodenica. Godine 1800. sagrađena je nova zidana župna crkva, nešto dalje od savske obale, čime se središte mjesta počelo udaljavati od obale. Nakon što je u Beču 7. kolovoza 1807. "objavljen Krajiški temeljni zakon koji je, među ostalim, definirao i novu arhitekturu stražarskih čardaka, prišlo se i temeljitoj obnovi rekonstrukciji i nadogradnji županjskog čardaka. On je do danas sačuvan u manje-više izvornom arhitektonskom obliku te se u njemu nalazi Zavičajni muzej grada Županje. Godine 1861. u gradu je osnovana Narodna čitaonica i knjižnica prva u slavonskom dijelu Vojne krajine. Bilo je to vrijeme slabljenja vojno upravne stege, koje je kulminiralo potpunim razvojačenjem 8. kolovoza 1873., da bi županjsko područje 1881. godine bilo konačno priključeno Banskoj Hrvatskoj. Mala Županja određena je za središte kotara, što je označilo početak promjena. Ukidanjem vojske ubrzan je proces raspadanja velikih zadružnih zajednica i prodor slobodnijih kapitalističkih odnosa. U županjskoj sredini razvitak je najviše bio povezan sa iskorištavanjem hrastovih šuma. Iskorištavanje je počelo 80-ih godina 19. stoljeća kada su engleski kapitalisti sagradili tvornicu tanina - prvu i najveću te vrste u Slavoniji i Srijemu, a potom i tvornicu bačava. Proizvedeni tanin u bačvama bi se lađama prevozio do Siska, od tamo pak željeznicom do Rijeke, a zatim se brodovima izvozio u Englesku. Tvornica tanina i bačava u početku su prerađivale 600 vagona a postupno se prerada povećala na čak 1200 vagona. Gospodarski zamah pratio je porast broja stanovništva. U samo deset godina broj stanovnika povećan za trećinu pa je 1890. godine imala 3467 stanovnika. Doseljenici iz njemačkih i, u manjem broju, židovskih obitelji dodatno su unaprijedili bankarstvo, trgovinu i obrt.

Kao tradicionalno bogat kraj, u Županji se naselio veliki broj manjina koji se bave poslastičarstvom i prodajom sladoleda. Na slici poduzetnik Šaćir Đeljilji

 

Burnih stotinu godina

Iako na području županjske Posavine nisu vođene ratne operacije Županju je teško pogodio Prvi svjetski rat. Mnogo je Županjaca mobilizirano, a oko 60 ih je i poginulo U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (od 1929. Kraljevina Jugoslavija) Županja je ušla kao sjedište županjskoga kotara koji je obuhvaćao Županju i 13 sela, od Strošinaca na istoku do Gundinaca na zapadu. Između dva svjetska rata Županjci su politički slijedili ideje Stjepana Radića i pružali golemu potporu njegovoj seljačkoj stranci (npr. za listu dr. Mačeka na izborima 1938. glasovalo je čak više od 95 posto birača). Županja je i u vrijeme Drugoga svjetskog rata bila uglavnom pošteđena ratnih operacija, s iznimkom nekoliko manjih partizanskih i saboterskih akcija. Međutim, u jesen 1943. kroz sela županjske Posavine protutnjala je Prva kozačka divizija koju su činili ruski zarobljenici, crvenoarmejci, pod njemačkim zapovjedništvom te u malo vremena nanijela županjskom kraju više zla nego svi ostali u vrijeme rata. Nevolje su se nastavile i u prvim poslijeratnim godinama u kojima se provodila nacionalizacija, nasilna kolektivizacija, a stanovništvo primoravalo na odricanje od svog vlasništva te ulazak u nove seljačke zadruge, čime su mnogi ostajali bez ikakve imovine i osnovnih sredstava za obradu zemlje. Ipak, u prvim godinama nakon Drugoga svjetskoga rata uslijedila je ubrzana industrijalizacija te povećanje broja stanovnika. Na to je prije svega utjecala gradnja dviju velikih tvornica Šećerane i Mljekare, tvornice mliječnog praška, koja je bila najveći pogon za proizvodnju mlijeka u prahu na području jugoistočne Europe. Broj stanovnika u gradu i okolici stalno je rastao te je općina Županja 1991. godine imala oko 50.000 stanovnika, a njezino središte izraslo je u mikroregionalni centar kojemu je gravitirao i dio susjedne Bosanske posavine (osobito mjesta općine Orašje). Od 1963. godine Županja je i službe no dobila status grada.

Županja je čvorište glavnih cestovnih prometnih pravaca u smjeru zapad istok i sjever jug. Pokraj Županje s jedne strane prolazi autocesta koja povezuje Europu i Bliski istok, a s druge strane je most preko Save koji je granični prijelaz prema BiH

Prvi hrvatski parobrod Sloga hrvatski Titanic
Već sredinom 19. stoljeća Savom je godišnje plovilo više stotina brodova različitih namjena, od kojih su mnogi pristajali u Županji. Do pojave prvih parobroda na Savi lađe su uzvodno vukli konji, volovi, gdjekad i ljudi. Pojavom parobroda prijevoz putnika na relaciji Sisak - Zemun obavljala su dva mađarske parobroda (Galatea i Czigo), čije je redovno pristanište bilo i u Županji gdje je za tu namjenu sredinom 19. stoljeća sagrađena zgrada parobrodske agencije, koja postoji i danas. Godine 1844. Gesarsko kraljevsko povlastjeno Savsko i kupsko društvo parobrođenja kupilo je za 54.000 forinti u Beču parobrod Florlsdorf koji je nakon preuređenja kršten pod imenom Sloga. Međutim, već nakon godinu dana, 14. rujna 1845., parobrod je nadomak Županje doživio havariju. Službeno izvješće navodi da je »naletio na jedan panj i za 10 minuta u dubinu od otprilike 5 hvati potonuo, tako da je paluba broda poplavljena vodom od 3 hvata.« Vijest o potonuću parobroda duboko je potresla stanovništvo posavskih mjesta te potaknulo sumnje u istinitost izvješća o nesretnom slučaju. Narod je bio skloniji povjerovati da je riječ o sabotaži mađarskih lađara koji su željeli suzbiti konkurenciju. Potonuće čini još tajanstvenijim to što ne postoje nikakvi pisani dokumenti o lokaciji gdje je nestala Sloga. Potraga ronjenjem je vrlo opasna zbog muljevitog dna, jakih riječnih struja te velikih balvana i panjeva koji još opasno plutaju rijekom. Unatoč tome, brojni su ronioci pokušavali pronaći taj hrvatski Titanic, no bezuspješno.

Nositelj društvenih i kulturnih događanja u poslijeratnoj Županji bilo je Narodno sveučilište, osnovano netom nakon oslobođenja grada. Od 1953. u gradu djelu je zavičajni muzej, a na prostoru bivše tvornice bačava 1959. godi ne uređuje se gradski park. Godine 1964. osniva se Ogranak Matice hrvatske, a 1969. počinje emitirati Radio Županja. U šezdesetim godinama počinje još intenzivnija urbanizacija. Razvila se i tvornica za preradu, promet i skladištenje žitarica, industrija za preradu mesa, pogoni za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića, tvornica stočne hrane, tekstilna industrija, drvno prerađivačka industrija, a od 1984. i metalna industrija. Tada je puštena u pogon tvornica poljoprivrednih strojeva u kojoj su se, među ostalim, proizvodili i vrlo cijenjeni domaći kombajni. Za gospodarstvo i razvoj grada od naročite je važnosti bila gradnja cestovne infrastrukture pa se već 1949. godine uz Županju gradi dionica buduće autoceste Zagreb - Beograd, 1968. završena je i gradnja cestovnog pravca Županja - Vinkovci - Vukovar, a istodobno je za promet otvoren i dugo očekivani most na Savi između Županje i Orašja u BiH. Razvoju županjskoga gospodarstva znatno je pridonijela i domaća Županjska banka. Osnovana je 1955. godine, a u prvoj polovici 90 ih godina 20. stoljeća bila je na glasu kao jedna od desetak najjačih hrvatskih banaka pa je bila okosnica gospodarstva županjske Posavine i spas od privatizacijskog privrednog kolapsa. Nažalost, »mali div« je očito zasmetao onim velikim te je početkom 1999. godine banka u mahu dovedena do propasti. Iznenadna propast Županjske banke imala je katastrofalne posljedice za gospodarstvo grada i cijele županjske Posavine.

 

Novo doba

Županjska posavina je granično južno se proteže 109 kilometara duga granica s Bosnom i Hercegovinom, a istočno 34 duga granica sa Srbijom. Upravo zbog položaja Županja je u ratnim godinama teško krvarila ušla u hrvatsku ratnu po grad s najdužim neprekidnim trajanjem opće opasnosti – uzbuna je trajala tri i pol godine, 1263 dana. Za sve to vrijeme zbrinjavala je veliki broj iz s područja Vinkovaca, Vukovara i Bosanske posavine, a u gradu je djelovala i ratna bolnica. Tijekom rata na područje županjske Posavine bačeni su deseci tisuća različitih ubojitih projektila koji su ubili 58 civila, ranili više od stotinu te nanijeli neprocjenjivu materijalnu štetu. Ipak, Županjci su se uspjeli prilagoditi ratnim opasnostima te su sve gradske vitalne funkcije, uključujući i gospodarstvo, uspjele kontinuirano djelovati i opstati unatoč učestalim razornim napadima. Administrativnim preustrojem Hrvatske 29. prosinca 1992. Županja je stekla status grada i postala jedan od četiri grada (danas pet, jer je u međuvremenu i Otok dobio taj status) u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Brojnost stanovništva nakon rata osjetno je porasla, velikim dijelom i zato što su se brojne prognaničke obitelji odlučile ovdje trajno nastaniti. Županja je zbog toga jedan od gradova s razmjerno najvećim prirastom stanovništva te po brojnosti stanovništva 29. grad u Hrvatskoj. Posljedica je to i važnog prometnog položaja Županje na čvorištu cestovnih pravaca i na rijeci Savi. Važne žile kucavice županjske Posavine su autocesta A3 Zagreb - Beograd, magistralne prometnice od graničnog prijelaza prema Vinkovcima i Vukovaru te prema Đakovu i Osijeku. Velike gospodarske mogućnosti su i u prirodnim bogatstvima spačvanskih šuma najvećoj europskoj cjelini šuma hrasta lužnjaka te u plodnim poljoprivrednim površinama, ali se one zasad vrlo skromno koriste. Glavni subjekt županjskoga gospodarstva danas je tvornica šećera i alkohola Sladorana. Od privatizacijskog sloma polako su se počeli oporavljati i restrukturirati i drugi (uglavnom prehrambeni i drvo prerađivački) industrijski pogoni, a kao vrlo pozitivan primjer ističe se tvornica poljoprivrednih strojeva Same DeutzFahr.

Šokačko sijelo
U Županji se tijekom cijele godine odvija i prilično bogat kulturni život. U veljači svi s nestrpljenjem očekuju Šokačko sijelo najstariju i najveću manifestaciju tradicijske kulture u županjskoj Posavini. Sva raskoš, bogatstvo i ljepota izvornih slavonskih običaja, nošnji, kulturne baštine, folklora, narodnog stvaralaštva i bogatstva Šokadije i sve ostalo čime se Županjci već stoljećima ponosno diče utkano je u tu kulturno-zabavnu i turističku manifestaciju. Šokačko sijelo svojim priredbama čuva korijene narodne baštine i, kao da je »izvučeno« iz starih bakinih škrinja, predstavlja latinskog čuvara raskošnog šokačkog ruha. Tradicijski uređene kočije i konji, u narodne nošnje odjeveni kočijaš i njihova pratnja uvijek su velika atrakcija. Početak Sijela najavljuju u staro narodno ruho odjeveni konjanici (njih 50-100), cijeli dan jašući ulicama grada te pjevajući slavonske pjesme i bečarce. Nakon toga svaki dan slijede razne priredbe i događaji, poput smotri folklora, večeri uz tamburu, večeri poezije i narodnog pjesništva, predstavljanja raznih monografija i knjiga domaćih autora, priredbi tradicionalnih »konjarskih vatri«, »peče čiča rakiju i raznih drugih. Ipak, najatraktivniji je svakako izbor najljepše djevojke Šokice, u tradicionalnoj narodnoj nošnji. Kulminacija Šokačkog sijela je nedjeljni mimohod svečanim ruhom urešenih konjskih zaprega i konjanika te velike pokladne povorke. Sijelo uvijek završava utorkom Seljačkom zabavom pred korizmenu čistu srijedu. Za šokačko sijelo iz starih ormara šifonjera i ladičara vadi se i odljeva najljepše narodno ruho. U županjskom kraju postoje dva tipa nošnje stariji, koji izlazi iz redovne uporabe krajem 19. stoljeća, i mladi koji se naziva graničarskim tipom županjskog stila. Na nošnju je umnogome utjecala prisutnost stranaca, odnosno prožimanje građanskih i seljačkih utjecaja. Osnovni dijelovi tradicijske odjeće bili su šivani od domaćeg bijelog platna, najprije lanenog, a kasnije pamučnog. Neki odjevni elementi izrađivali su se od vune, kože ili različitih tvorničkih tkanina, posebno svile. Uže županjsko područje poznato je po ručnim radovima: šlinganju, rišaljeu, toledu i necu pa su i osnovni dijelovi ruha bogato ukrašavani tim vezovima. Od prve polovice 20. stoljeća sve više se primjenjuje i ukrašavanje nošnji zlatovezom. Tijekom druge polovice 19. stoljeća razvio se novi oblik ruha, namijenjen svečanim prigodama, koji se, unatoč određenim mijenama tijekom vremena, danas prepoznaje i definira kao županjska narodna nošnja. Redovito se odijevala u svečanim prigodama i na velike crkvene blagdane, sve do sredine 20. stoljeća. Osnovni su odjevni elementi: gornji dio oplećak (košulje) i donji dio rubina (suknja). Ispod glavnog velikog oplećka, ukrašenog ručnim radom toledom, šlingom i rišaljeom te umecima sa zlatovezom nosio se manji oplećak koji je bio u funkciji potkošulje.
 

Sa izbora - Šokački cviit

 

Na području Županje prije nekoliko godina po krenula je i proizvodnja malih zrakoplova koji su u potpunosti rezultat inovacije i konstrukcije domaćih ljudi, a cjelokupna proizvodnja plasira se na inozemna tržišta. Sve više inicijativa ima i na području razvoja eko-etno turizma.

Eko-etno gospodarstvo Karabalić- smješteno odmah uz poveznicu autoputa i ceste prema Vinkovcima

Tako se na »Cesti zlatnih niti« posjetiteljima nudi upoznavanje i odmor u županjskoj Posavini uz obilazak uređenih šokačkih stanova, u kojima se starim alatima i zanatima dočarava nekadašnji seljački život te se pripremaju domaći specijaliteti. Među specijalitetima su najpoznatiji slavonski kulen, domaća šunka, slanina, čvarci i krvavice, a nipošto nemojte propusti ti ni slavonski čobanac i fišpaprikaš. Posjetiteljima se u novije vrijeme nude i vožnje konjskim zapregama kroz spačvanske šume hrasta lužnjaka. U gradu djeluje 15ak sportskih udruga te nekoliko kulturno-umjetničkih društava, medu kojima vrijedi istaknuti Kulturno-umjetničke udruge Tomislav i Kristal-Sladorana, Gradsku limenu glazbu i Gradsko amatersko kazalište. Tradiciju krajiških vojnika iz 18: i 19. nastavlja kulturno povijesna postrojba Županjski serežani. Zadaće serežana u davnini su bile čuvanje i ophodnja granice, ali i održavanje javnog reda i mira te osiguravanje imovine. Postojale su i konjaničke serežanske postrojbe koje su služile kao pratnja visokim časnicima krajiških pukovnija te su prenosile hitne zapovijedi i obavljale posebne ophodnje. Nosili su narodno odijelo, posebno se ističući svojim crvenim kabanicama, a od oružja su imali pušku, dva pištolja i handžar. Serežani su bili oslobođeni bilo kakvih radnih obveza i poreza, a ako su se tijekom godine posebno istaknuli, dobivali su nagrade te postotak od zaplijenjenih predmeta razbojnika i krijumčara.

Nova srednjoškolski centar

 

Stari običaji u novom ruhu

Nakon Šokačkog sijela i uskrsnih blagdana, kulturna zbivanja u Vukovarsko srijemskoj županiji, pa tako i u Županji, nastavljaju se u svibnju Festivalom glumca. Na njemu odabrana hrvatska kazališta izvode svoje najbolje predstave iz repertoara protekle godine. Tijekom lipnja ili početkom srpnja u Županji se, u organizaciji Turističke zajednice grada, održava manifestacija Kruh naš svagdašnji žetva i vršidba u prošlosti. U sklopu nje održavaju se Dječje čobanske igre (najuzbudljivije su igre prenošenje jaja u drvenim kašikama, gađanje tikvica, dizanje kolica, skakanje u vrećama, trčanje u paru zavezanih nogu...), natjecanje kosaca i, naposljetku, Žetva i vršidba u prošlosti. Prilika je to da mladi vide kako se nekada ručno kosilo žito te vršilo starim strojevi. Urod žita i žetva su za Slavonce bili najvažniji pa bi se moglo reći da je to bilo i najsvečanije vrijeme –o tome je ovisilo hoće li godina koja slijedi biti »gladna« ili »sita«.

Na manifestaciji se potpuno uprizoruje jedan žetveni dan iz prošlosti: ujutro se okuplja radna skupina moba, sa starim alatima i odjevena u tradicijske radne nošnje. Nakon dogovora oko podjele ga poslova kosci započinju kositi žito, rukovedalje (žene) srpom skupljaju žito a muškarci svezano snoplje u tovare zaprežna kola. Nakon toga kočijaš snopove dovozi zaprežnim kolima do guvna, odnosno mjesta vršaja gdje razrezane snopove špajzer ubacuje u bubanj vršalice, a dreša odvaja zrnovlje od košuljice pljeve. Zrnovlje curi u vreće, slamu elevator prenosi na kamaru a cijeli taj proces pogoni starinski traktor. Tijekom srpnja i kolovoza Županja je pod okriljem manifestacije Županjsko ljeto, u sklopu koje se u raznim dijelovima grada na glavnom Trgu kralja Tomislava te na gradskom kupalištu Polojima održavaju koncerti, izložbe, književne večeri, nastupi folklornih skupina, gradskih mažoretkinja i limene glazbe te sportska i gastronomska natjecanja. Osobito je po popularan ulični malonogometni turnir u kojem ulica igra protiv ulice, kvart protiv kvarta. Županjsko ljeto završava proslavom blagdana mučeništva Sv. Ivana Krstitelja 29. kolovoza, što je ujedno i Dan grada. U rujnu Županjom kruže »stari kazani« peče se slavonska šljivovica, a Županjci su tradicionalni gosti Vinkovačkih jeseni najveće hrvatske smotre izvornog folklora i narodnih običaja. Listopad je ponovno mjesec kazališta Županja je domaćin festivala amaterskih kazališta, koji organizira Gradsko amatersko kazalište Županja, a u studenome i prosincu gradu svoje koncerte daruju KUD Tomislav i KUD Kristal.

 

Upoznajte gradske znamenitosti

Od županjskih arhitektonskih znamenitosti najzanimljiviji su graničarski čardak danas sjedište Zavičajnog muzeja »Stjepan Gruber«. To je jedini sačuvani primjerak vojno-krajiške obrambene arhitekture u Hrvatskoj. Odmah uz čardak nalazi se i druga muzejska zgrada, tzv. Agencija - nekadašnja parobrodska postaja, sagrađena sredinom 19. stoljeća. Danas je u njoj stalni postav etnološke zbirke Zavičajnog muzeja, a ispred nje se nalazi i kapelica sa spomen obilježjem podignutim u čast članovima HSS-a koje su 14. travnja 1945. strijeljali partizani. Prostor između čardaka i parobrodske postaje ujedno je i mjesto na kojem Županja izlazi na rijeku Savu i prelijepo uređenu šetnicu. Nastavljajući od Save prema središtu grada, ulicom Veliki kraj, nailazimo na prvu od jedine dvije preostale županjske kuće iz druge polovice 18. stoljeća kuću obitelji Nemetz. Na njoj je i spomen obilježje koje označava da je u njoj 1919. godine bila prva radnička čitaonica. Stotinjak metara dalje nalazi se crkva Mučeništva Sv. Ivana Krstitelja, sagrađena 1880. godine. Po svojem tlorisu to je jednobrodna bazilika sa šetnicom, skladnim čeonim zvonikom na lukovicu i povišenjem na ulazu za orgulje. Posebno se ističe sa svojih pet neobaroknih oltara, fresko-slikama i vrlo bogatim ukrasima. U njezinom prostranom, drvećem i cvijećem bogatom dvorištu sagrađena je i iznimno skladna i lijepa crkva na otvorenome u obliku otvorene lađe te župni dom s pastoralnim centrom. Nasuprot crkve je suvremeni srednjoškolski centar s amfiteatrom, knjižnicom i raznim drugim sadržajima te velikom sportskom dvoranom. Pokraj je zgrada osnovne glazbene škole »Srećko Knežević«, sagrađena u neoklasicističkom stilu.

Uz nju, u prvoj polovici 20. stoljeća su u neoklasicističkom stilu sagrađene i današnja zgrada Općinskog suda, prenoćište Weinberger te najreprezentativnija građevina u gradu nekadašnji Kotarski sud, a danas sjedište Gradskog poglavarstva. Ispred nje se nalazi spomenik podignut 1925. godine u spomen na tisuću godina Hrvatskoga Kraljevstva i kralja Tomislava. U ulici Veliki kraj (na kućnom broju 67) nalazi se i druga županjska kuća iz druge polovice 18. stoljeća. U kući uz nju je i sjedište udruge za očuvanje tradicije Šokački divani te svakako treba pogledati njihov izlog s vrijednim etnografskim blagom, šokačkim duhom i ruhom uređene prostore koji čine pravi mali muzej. Odmah pokraj je i stara Šokačka kuća s galerijom.  Središtem dominira glavni gradski trg Trg kralja Tomislava, a tu su i spomen stadion prve nogometne lopte u Hrvatskoj, teniski tereni sa spomen obilježjem prvog igranja tenisa u Hrvatskoj; zatim gradski park te župna crkva Sv. Nikole Tavelića iz 1975. godine. Od moderne arhitekture u gradu se ističe zgrada Centra za socijalni rad koju je projektirao Županjski arhitekt Vladimir Štekl, te rekonstruirana zgrada Dječjeg vrtića Maslačak.

Županja je središte stvaranja, prezentacije i reprodukcije tamburaške umjetnosti. To što je američki Nashwille za country glazbu to su Županja i njezina Posavina za hrvatsku tamburašku glazbu. Stoga Županju nazivaju gradom tambure.

Najpoznatiji Županjac je skladatelj i dirigent zagrebačke opere Opere Srećko Albini, a u glazbom svijetu Županju su za dužili i skladatelj Mladen Pozajić te njegova sestra pijanistica Melita Lorković. Izumitelj Dawid Schwarz je krajem 19. stoljeća izradio prvu osnovu upravljivog zrakoplova a po njegovim nacrtima gradio se u Berinu prvi veliki upravljivi zrakoplov, ali neposredno pred planirano polijetanje Schwarz umro, a s njegovim nacrtima i patentima grof F. Zepelin usavršio je i 1897. godine završio započeto djelo kojim se proslavio. Izumitelj i sveučilišni profesor Franjo Hanaman 1902. godine je zajedno s kolegom ing. Justom u Beču patentirao prve električne žarulje od metalne niti, postavivši te melje za široku upotrebu električne rasvjete. U glazbenom svijetu Županju je devedesetih godina 20. stoljeća proslavila rock grupa Opća opasnost, no uz bogatu rock tradiciju, Županja i županjska Posavina su glazbeni fenomen i najplodnije podneblje hrvatske tamburaške glazbe i glazbenika. Ondje su nastali i iz nje u Hrvatsku i svijet krenuli prvi profesionalni tamburaški sastavi i solisti. Rijetke su starosjedilačke županjske obitelji koje nemaju barem jednog tamburaša. I danas je među najboljim hrvatskim tamburaškim sastavima i solistima najviše onih iz županjske Posavine. Više od stotinu instrumentalista na tamburi ili samici, uokvirenih u desetak sastava, velik broj skladatelja tamburaške glazbe, tekstopisaca, pedagoga, dirigenata, aranžera te drugih pojedinaca čija je duša tamburaška, živjeli su ili žive u Županji ili su se ondje školovali, živjeli »županjski«. Sve to govori da je Županja zasigurno na prvome mjestu u Hrvatskoj po stvaranju, prezentaciji i reprodukciji tamburaške umjetnosti. Stoga se i s pravom kaže da su ono što je američki Nashville za country glazbu Županja i Posavina za hrvatsku tamburašku glazbu, jer Županja je grad tambure!

Tradicionalni način žetve danas se više nigdje ne može vidjeti uživo jer su žeteoce s kosama zamijenili kombajni. Ipak, Županjci ne dopuštaju da se stari žetveni običaji olako zaborave - Izvor - www.tz-zupanja.hr


Najbiranija županjska gospoda opušta se uz zvuke Zlatnih dukata.

Ispis članka Županja

Pošalji članak Županja prijatelju

 Ocijeni članak  Odličan

Prosječna ocjena x

komentari

 

Upiši komentar za vijest "Županja"

 
IME:
Znakova

grozni - 24.2.2017. 13:20:56 - Srecko Knezevic je onaj poznati Hoollywoodski glumac sto glumi u domacim pjenama


- 28.11.2013. 3:46:53 -


- 15.11.2013. 6:58:14 -


kaso - 28.11.2011. 13:32:07 -


olimpijac - 4.5.2011. 20:02:14 - šačir đeljilji ha ha ha ha ha ha


- 30.3.2011. 16:39:46 - Zar nine Albinijeva?


Matija - 17.2.2011. 13:07:16 - Izvrsno !!!!


srecko albini - 10.2.2011. 21:45:54 - jbte,ne znate tko je srecko knezevic????? pa di vi ziviiteee????


drljopan - 10.2.2011. 20:57:01 - svaka čast Županji, i vrlim Županjcima, naklon do poda, razlog tome prije svega bogata povijest, a i bogata sadašnjica, samo naprid i ne posustajati....


Abdulah Carigradski - 10.2.2011. 10:31:44 - Srećko Knežević - tko je taj ???


Marica - 9.2.2011. 19:40:42 - zanimljivo


Naslovna

Vezano uz temu:

Zadnje teme

• Debelo zaradili na obnovi !

• Maloljetnička Sodoma i Gomora u Županji

• SDP rasprodaje državu

• Marko Azapović – nerazjašnjen slučaj

• Cerna – uspješna priča iz Slavonije

• O megalopovu Sanaderu

• Zagužvalo u Avganistanu

• Županja – Divlji učenici izudarali profesora

• Održan tradicionalni festival tamburaških pjesama

• Trudnice iz Bosne dolaze roditi u Hrvatsku zbog porodiljinih naknada

Zadnje komentirano

1. ...
Poslao: 16.6.2017. 20:07:12

2. ...
Poslao: 14.6.2017. 20:32:57

3. ...
Poslao: 14.6.2017. 0:32:42

4. ...
Poslao: 14.6.2017. 0:29:51

5. ...
Poslao: 11.6.2017. 5:23:09

6. ...
Poslao: 2.6.2017. 2:41:41

7. ...
Poslao: 1.6.2017. 7:08:43

8. ...
Poslao: 30.5.2017. 20:23:35

9. ...
Poslao: 29.5.2017. 3:58:12

10. danas na ovoj $eemii "brkovi" vrte debelu lovu... Iva je mogao biti car pare i magle.... :(...
Poslao:Haralampije 23.5.2017. 18:32:50

11. ovo je sve nazalost istina, hvala majkama koje su imale hraborosti da se oglase, samo steta je sto i...
Poslao:Spas 14.5.2017. 22:15:16

12. Srecko Knezevic je onaj poznati Hoollywoodski glumac sto glumi u domacim pjenama...
Poslao:grozni 24.2.2017. 13:20:56

13. ma daj koliko vi imate nezaposlenih ? samo one koji ne žele raditi...
Poslao: 28.4.2016. 20:16:42

14. Iako Cerna radi već 15 godina kanalizaciju, Gradište ju izgradilo za 6mj. ali bolje je raditi 15 god...
Poslao:KIKS 26.2.2016. 21:59:33

15. On je najveci lopov...
Poslao: 13.2.2016. 19:13:36

16. Jednom smrkne, drugom svane...
Poslao:Naša posla 29.12.2015. 12:48:59

17. Takoje...
Poslao:Gagarin 20.11.2015. 11:42:21

18. Što je čudno? Braća Žužul bi još više naplatila dobro smo i prošli....
Poslao:g 12.9.2015. 19:23:44

19. Pola čista zarada nakon oporezivanja i plaćenih radnika. 10-20% ide igračima iz ministarstva....
Poslao:privatnik 10.9.2015. 20:30:38

20. Lopovska smo država i amen....
Poslao:Rojs 10.9.2015. 20:16:18

Najčitanije

• Maloljetnička Sodoma i Gomora u Županji

• Što li radi Mirko Švigir u NO Sladorane ?

• Vukovarčanka nova miss hrvatske !

• Umjetinička duša Iva Leutar

• Prljave rabote oko Sladorane pri kraju

Najkomentiranije

• Kako je gradonačelnik kupio mesnu industriju ?

• Hu is hu u Županji

• Vukovarčanka nova miss hrvatske !

• Što li radi Mirko Švigir u NO Sladorane ?

• Ima se para, ima se sčim !

Aktivne teme na forumu

1. Salamander...

2. Zatišje...

3. U kanalu pronađen mrtav muškarac, sumnja se na ubo...

4. HDZ POZEGA...

5. krizni porez??????...

6. Švabija...

7. Pomoć webmasteru...

8. Test...

9. Korupcija u Osijeku...

10. Pravi i pravda...

11. ajmo ih rušit marer im J......

12. Konj izgrizao Babogreca...

13. sretan Uskrs...

14. sto mislis o DC-u Zupanja...

15. Vaša priča...

Reklama:
Nemate podršku za flash!

© 2007 - WWW.KULEN.NET

 

.